Vrelo avgustovsko jutro je krenulo svojim putem da prži beogradske ulice, a ja svojim ka Temišvaru poslom.Na redovnoj turističkoj liniji, Beograd – Temišvar – Beograd, mi, vozači kombija ‘osmica’, svakog jutra 365 dana godišnje skupljamo turiste, poslovne ljude i studente i, pravac Temišvar.Strani turisti su većinom moji putnici na pomenutoj relaciji. Ima ih od Južne Afrike do Aljaske preko Japana i Novog Zelanda. Takvu turu zovemo “ujedinjene nacije”…Pa, ipak, nisu naše “ujedinjene nacije” uvek dobrodošle za srpske i rumunske policajce i carinike…Tog jutra sam, skupivši 8 putnika, krenuo uobičajnom trasom ka prestonici Banata, a osam putnika i šest različitih pasoša vam govore da će na granici biti gusto! Dva Rumuna malo mlađa, jedan Australijanac, jedan “naš”, komšija Crnogorac, zaljubljeni par iz nemačke i (pre)opuštena mlada Mongolka.Kao i obično, “maternji” engleski jezik čuje se u pozadini uz šuškanje kesa od grickalica. Nemački par uz mene napred, Mongolka nevidljiva u mom retrovizoru i ostali uživaju u “ravnoj zemlji” kakva je sve do Vršca.“Pauza 15 minuta. Toalet, kafa, naplata i adrese. To vam je to!” Kao i obično, zaustavih se na poslednjoj pumpi pre Vatin graničnog prelaza da obavim šta se ima i da nastavim dalje, neslutevši da imam skoro pa ‘elijena’ za pripadnike unutrašnjih poslova – lepa mlada Mongolka sa kačketom na glavi, naočarima za sunce, slušalicama na ušima i zvakaćom gumom međ’ zubima!Na srpskoj granici provera putnika i putnih isprava od strane stručnog lica krenula je uobičajno. Odakle idete, kuda idete, imate li papir o mestu boravka u srbiji i kako ste došli u Srbiju, su samo deo uobičajnih pitanja na koje svaki putnik spretno ili nespretno odgovara. Tako je i bilo i ovaj put, ali je zapelo oko devojke iz Mongolije! “Skloni kapu, skini slušalice i naočare, i progutaj tu žvaku”, bile su moje reči kad sam na opomenu policajca video srećnu i nasmejanu Mongolku maskiranu sa žvakom koja joj prekriva nos. Osetivši moju nervozu, ispoštovala me je i nasmejano mi rekla da je sve u redu.Vrativši se u “kućicu”, dežurni policajac je krenuo sa proverom pasoša. Zeleno znači dobar, crveno – halt! I, onda, halt!Skener pasoša ne prepoznaje mongolski pasoš uredno ispečatiran srpskom tranzitnom vizom!Stručno bi se to moglo nazvati – vizuelna detekcija validnosti pasoša. I, tako je i krenulo. Naš policajac je uzeo lupu i krenuo da zuri u šare, papir, fotografiju, pečate i odštampane vize unutar “sveske”. Posle profesinalne inspekcije, zahvalio nam se na strpljenju i mi krenusmo na stotinak metara udaljeni rumunski šalter.Mongolka bez gedžeta na glavi uli mi nadu da će sve proći glatko kod “Policia de la frontiera”, ali zaplet je tu.Lupe na stolu, kolege na okupu, forenzika se pita… Inovacija provere na najvisem nivou… Rumunski policajac je pored lupe, uveo najnoviji sistem provere ispravnosti pasoša – bacanje u vazduh međunarodne putne isprave je počelo!Nas devet gledamo gore pa dole, pa opet gore pa dole, a i sedam uniformisanih, takođe. Gore-dole u beskraj.Znajući da ne smem da se smejem, žmurim i motam scene iz filma “Alien” kako bih ostao priseban u ovoj celosatnoj urnebesnoj epizodi na komšijskoj granici.Smirujem u isto vreme “golubčiće” iz Nemačke koji se kikoću uz molbu da prestanu. Sve traje predugo za šlic na ustima. Smeje se subjekat dešavanja i sve odlazi u potpuni delirijum.Od čega je pravljen tvoj pasoš, pitam mog omiljenog “osmog putnika”. Od pirinča, reče ona. Aha, sad mi je jasno zašto ovo pada ovako sporo! Još veći smeh nastade u usijanom kombiju…Ulepšala si mi život, rekoh joj. I, ti meni, kroz smeh odgovori kovrdžava, “Z” devojka iz zemlje nepreglednih stepa i Džningis Kana.Forenzičari utvrdili da je sve u redu, pasoši vraćeni, ručna spuštena… Potvrđeno! “Ujedinjene nacije” postoje zasigurno, makar u smehu. Krećemo ka gradu na koji smo usput i zaboravili. Plan vožnje više od ispunjenog!Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
10